Otkud ja ovdje, pitate se? A odgovor i nije tako kompliciran. Prvo – aura Mladosti i onoga što cijelo sportsko društvo isijava skoro pa otkad znam za sebe (a ima tu godina…) nešto je što doista mogu razumijeti i osjećati samo – Mladostaši! Prihvaćam da se vremena mijenjaju, uostalom i sam vidim da neki stupovi načina ponašanja Mladostaša više nisu tako čvrsti, ali ako treba – vratit ćemo ih. A osobno, od svoje pete (ili šeste) godine treniram po različitim klubovima ovoga parka, koji od 1987., od Univerzijade, izgleda tako ponosan i tako svjetski, da mi je teško ponekad se sjetiti onih gustih maglenih avantura kasnovečernjeg traženja Doma Lovre Ratkovića ili ranojutarnjeg protrčavanja uz njegov obod trčeći prema Jarunu. Sve sam to prolazio, živio Mladost, bio (i ostao) Mladostaš. A atletika je, s vremenom, došla kroz druge interese, sportske ljubavi, mnoga prijateljstva, u konačnici i kroz posao koji, eto, radim intenzivno sad već više od 30 godina. Uostalom, atletika je – kraljica!
No, Mladost, park, klubovi, sportaši, prijatelji ili poznanici, visoko pozicionirani čelnici…svi su oni dodavali na taj početni mladostaški način shvaćanja sporta svoje dobre, poneki na žalost i loše detalje i stvarali su ukupni dojam o pojmu „Mladostaš“. Za sad ću, svjesno, zaboraviti sve loše, jer kao što i pjesma kaže „pamtim samo sretne dane“…
Pogled nekoliko godina unazad me nedavno, kad sam dobio ponudu da se aktivno uključim u rad ovog kluba, užasnuo. Gdje je nestao onaj klub koji je bio stalno u vrhu hrvatske atletike, gdje su nestali napori onih sportaša koji su uredno bivali nositeljima kvalitete, pa i medalja na velikim natjecanjima, gdje je u konačnici nestala ta meni draga mladostaška atmosfera? Je li moguće da se zbog relativno umjetnog useljenja još jednog kluba na stadion poremetila neka unutarnja karma? Zar je zbog odlaska tako velikog broja ne samo sportaša, pa čak i najmlađih, ali i trenera u taj „drugi“ klub, nestalo mladostaških navika? Pa zar je, zaboga, kronična besparica u sportu, pa i u atletici, dovela do opasnosti za instituciju hrvatske atletike – Mladost???
Smatram da nije, zato sam i obećao pomoći. Jasno, i zbog Sandre koja je najsjajnija zvijezda hrvatskoga sporta u ovom trenutku, a uskoro, nadam se i najuspješnija sportašica Hrvatske svih vremena, no i zbog Matea, zbog sestara Mužarić, zbog Ivaškovića, kao i zbog stotina djece koji hodočaste na taj naš predivan stadion „Mladosti“ ne bi li prvenstveno bila – zdrava. A uspiju li pri tom izgraditi sebe kao vrhunske sportaše, super! U Mladosti su uvijek imali priliku, ali i obavezu graditi sebe kao potpunu ličnost, njegovati školu, dobre odnose s drugim sportašima, reći dobar dan kad dolaze i doviđenja kad odlaze, ustati se u tramvaju starijem od sebe, slušati trenere, druge životne obaveze doživljavati iznimno ozbiljno. Tako mora biti i sad, unatoč kratkotrajnoj krizi koju je klub zadnjih mjeseci prošao.
Obradovala me, dakako, činjenica da je hrvatsku atletsku reprezentaciju na nedavnom europskom prvenstvu u Amsterdamu činilo čak troje Mladostaša (a to je više od četvrtine reprezentacije!), da je Sandra uzela i četvrto za redom zlato, da je Mateo otrčao do polufinala, da je Valentina ipak bacala, nakon niza problema s ozljedom u zadnjim mjesecima. Radostan sam što ove sezone mlade snage Mladosti nastupaju u sve većem broju, uskoro vjerojatno i rezultatski uspješnije. Veseli me i to da su uz njih bili i mladi i poletni treneri, da Edis Elkasević stvara bazu novih kvalitetnih hrvatskih bacača, da Sanda, Luka, Dalia, Franjo studiozno i s veseljem rade s djecom, da se u klubu radi na tome sustavno i dobro. Znam, nisam blesav da ne znam, da to sve stoji novaca, kojih zapravo – ima. Za sve. Ako nema jala, ako nema bahatosti, ni nezasitnog grabeža samo za sebe. I zato mi je drago da sam došao, da malo bacim pogled, procijenim kako bi se moglo bolje, da zajedno s ljudima u klubu, no i s atletičarima, a posebno njihovim roditeljima, izgradimo ozračje u kojem če svaki taj klinac i svaka klinka s ponosom nositi nove, prekrasne mladostaške majice i ruksake, ali i s ponosom govoriti kad ih se pita – ja sam Mladostaš!
