Ako sjednete s Viktorom Bankinom, doktorom atletike, na piće, saznat ćete o atletici dosta toga što ste mislili da znate. Imao sam sreću sjediti s tim trenerom, Mladostašem, koji je iz Ukrajine prošao dosta trnovit put, pa i po Europi, da bi se sad skrasio uz Savu. Osjeća čovjek što je dobra atmosfera i zna kakvi su uvjeti potrebni za njegove pulene kako bi bili uspješniji. To sve, dakako, ima u Mladosti. Najsjajniji njegov dragulj sad je Magdalena Perić, daljašica, troskokašica. Komplikacijama u AK Sesvete završili su oboje, nekako, kod nas, na Savi. Sad Bankin ima s Magdalenom velike planove. Kako i ne bi, pa skočila je ove godine drugi najbolji hrvatski rezultat svih vremena (13.70, Zagreb, 25.7.2026.). Samo je još Silvija Mrakovčić bolja…. Poslao mi je Bankin usporedbe svih njezinih rezultata s rezultatima “velikih” skakačica, onih koje skaču debelo preko 15 metara, sve pomno napisano, proučeno, objašnjeno. Vidi se da nije bez veze obranio doktorat na jednom od najboljih sveučilišta u svijetu – moskovskom. I u tim papirima već piše – Los Angeles 2028.! Viktor Magdalenu već vidi tamo. A onda, jasno, i mi u klubu vidimo isto! Naša “Indiana Jones” (Magdalena studira arheologiju), barem mi se tako čini, morala je prvo sebe “izliječiti” od sjene zvane Paola Borović, morala ju je jednom, nekad, pobijediti. Kad je uspjela, prvi put prošle godine na dvoranskom prvenstvu Hrvatske, morala je, dakako uz svoje trenere (jer je i Filip Pravdica jedno vrijeme skrbio o njoj) shvatiti da – može. I sad je na ljestvici najboljih u hrvatskoj atletskoj povijesti koračić ispred Paole. I dalje je omjer međusobnih pobjeda i poraza 28-4 za Paolu, ali Paola je hrvatska atletska institucija, doduše puno bliže zalazu karijere nego počecima, ali i dalje institucija. Dobro je da “Indiana” ima takav motiv, ali i trenera s kojim može, kažu, i do finala u Los Angelesu…
A mjesto događaja razgovora s Ukrajincem iz Lavova je standardno Mladostaško okupljalište, “Mrav” u Trnskom. Poželio je Filip Pravdica tamo proslaviti svoju srebrnu medalju s Mediteranskih igara. Pitao sam ga kakav je osjećaj skočiti najbolji skok sezone (8.14 uz prejaki vjetar, Taranto, 30.8.2026.), a osvojiti “samo” srebro (iza Talijana Inzolija, 8.19), pa kaže da je sretan da je uspio dokazati i sebi i svima drugima da još može daleko skakati, a uz to skočiti u cijeloj sezoni preko 8 metara isto kao kad je postao hrvatski rekorder (8.35, Kranj, 11.5.2024.), odnosno 4 puta. Takve odgovore daju istinski sportaši. Oni koje drugi sportaši izaberu da se u njihovo ime obrate predsjedniku države i zahvale na prijemu na Pantovčaku.
Ujedno je klub s razlogom mogao proslaviti rezultate sa seniorskog Kupa Hrvatske i ekipnog prvenstva. Nakon juniorskoga uspjeha, seniori su se samom vrhu hrvatske atletike toliko približili da je nestvarno da je Mladosti nedostajalo samo 5 bodova do zlatnoga pokala! Takav uspjeh je klub zadnji put imao prije dvadesetak godina…
I sve nešto promatrah u “Mravu” Mladostaška lica, vedra, nasmijana, sretna, i sve si mislim – koliko je energije trebalo potrošiti za vratiti Mladost u sam vrh? A sad je više nego očito pitanje – koliko će energije, prvenstveno tih mladih ljudi, trebati da Mladost trajno sjedne na vrh i na vrhu opet bude desetljećima?
Ma, ne brinite, imamo ju!
JURA OZMEC
